10 koraka za uspješan uzgoj uljane repice

1. Repica je vrlo dobar predusjev, ostavlja zemljište čisto od korova, rano se uklanja s polja, poboljšava strukturu i plodnost zemljišta, jer u žetvenim ostacima ima povoljniji C/N odnos od žita, a smatra se da od glukozinolata iz žetvenih ostataka repice nastaju produkti koji su toksični za insekte, nematode i gljivice (ima fitosanitarni efekt na zemljište). Također, zbog intenzivne gnojidbe repice dušikom, nakon njene žetve ostaje veća količina N u zemljištu koju koristi naredni usjev. Bitan preduvjet visokih prinosa uljane repice je taj da se uzgoj uljane repice ograniči na minimum unutar jednog plodoreda. Sve veća učestalost uzgoja u plodoredu dovodi dugoročno do visoke stope bolesti i oštećenja i može dovesti do vidljivo smanjenih prinosa. Uzgoj hibrida s izraženom tolerantnošću na bolesti i intenzivna primjena mjera za zaštitu biljaka mogu u određenim granicama biti od koristi. Najbolje je da se pravi pauza u trajanju od 3 godine prije ponovljene sjetve uljane repice na istom polju.

2. Prije svega, potrebno je obratiti pažnju na zaoravanje strništa, ako su predusjev bila strna žita i osnovnu obradu zemljišta. Zaoravanjem strništa želi se postići sljedeće: očuvanje zemljišne vlage, uništavanje korovske flore i omogućavanje povoljnih uvjeta za uspješnu mineralizaciju žetvenih ostataka. U najvećem broju slučajeva zemljište je u vrijeme žetve dosta sabijeno i isušeno u površinskom sloju dok u dubljim zonama ima nešto više vlage. Budući da je u većini regija u našoj zemlji karakteristična veća količina padalina u lipnju u odnosu na srpanj i kolovoz, zaoravanjem strništa postoje realni izgledi da se ta vlaga sačuva do momenta dubokog ili sjetvenog oranja u jesen. Ovo je vrlo važno da bi se ove dvije operacije kvalitetno izvele. Za kvalitetno zaoravanje strništa u našim uvjetima, potrebna je dubina rada od 12 do 15 cm, uz unošenje 40-50 kg dušika/ha - da bi se izbjegao gubitak zemljišnog dušika usred povećane aktivnosti mikroorganizama.

3. Kod odabira hibrida jednogodišnji prinos zrna ne smije biti u prvome planu, već se posebna pažnja mora pokloniti stabilnosti prinosa. Prije svega se kod hibrida pokazalo da imaju stabilnije prinose u više promatranih godina. Razlog leži u širokoj genetskoj bazi hibrida, koja bolje kompenzira godišnji utjecaj i različite agroekološke uvjete u odnosu na sorte. Za uzgajivača uljane repice stabilnost prinosa je bitan faktor uspjeha. Da bi se postigli visoki i stabilni prinosi dobre kvalitete, potrebno je pažljivo izabrati hibrid koji posjeduje odgovarajuće osobine kao što su: visok rodni potencijal, visok sadržaj ulja, izražena sposobnost grananja, izražena tolerantnost na mraz i zimu, izražena tolerantnost na polijeganje, izražena tolerantnost na pucanje komuški u žetvi, visoka tolerantnost na bolesti koje prate proizvodnju uljane repice.

4. Sjetva u rujnu se pokazala najboljom za razvitak optimalnog broja biljaka. Najbolji termin sjetve se može razlikovati zavisno od klimatskih i zemljišnih uvjeta u pojedinim regijama. Raniji termini sjetve doprinose boljem razvoju korijenja i pojedinačnih biljaka. S druge strane, rani termini sjetve povećavaju rizik od većih oštećenja od mraza, zbog mogućeg bržeg razvoja biljaka, ali i znatno većih šteta od insekata. Kasna sjetva može utjecati na stvaranje manje vegetativne mase, što zapravo predstavlja lošu osnovu za visoke prinose. Pravi termin sjetve predstavlja zapravo uvijek kompromis.

5. Pretjerana gustoća usjeva često dovodi do lošijih prinosa uljane repice na osnovu umanjenog razvoja biljke, lošijeg razvoja korijena, većoj opasnosti od polijeganja i povišenoj sklonosti ka bolestima. Količina posijanog sjemena može se izračunati pomoću sljedeće formule: (podaci o masi tisuću zrna) - TKW (g) i klijavosti - KL (%) mogu se pročitati s plavog certifikata na vreći sa sjemenom.

6. Potrebno je imati u vidu da primjena herbicida predstavlja dodatni stres za biljke uljane repice. Uljana repica je osjetljiva na konkurenciju korova samo do faze formiranja rozete i zatvaranja redova. U ovu kategoriju korova pripadaju: muhari, pepeljuge (lobode), štirevi, slakovi i dr. Dolaskom jesenjih i zimskih mrazeva svi termofilni korovi izmrznu i ne predstavljaju problem. Veći problem predstavljaju korovi koji su sposobni prezimjeti: Sinapis arvensis (gorušica), Stellaria media (mišjakinja), Capsella bursa pastoris (pastirska torbica) i Lamium spp. (mrtva kopriva). Od višegodišnjih korova najopasniji su palamida i divlji sirak. Na parcelama čistim od korova primjena herbicida može izostati. Ako je parcela jako zakorovljena posijana biljka može zaostati u porastu i tijekom zime izmrzne zbog nedovoljne razvijenosti. Mogu se koristiti totalni herbicidi prije sjetve.

7. Potrebno je pratiti stanje usjeva i prisustvo sljedećih insekata: repičina lisna osa (Athalia rosae), repičin sjajnik (Meligethes aeneus), crvenoglavi repičin buhač (Psylliodes chrysocephala), velika repičina pipa (Ceutorhynchus napi Gyll.) i mala repičina pipa (C. pallidactylus Marsh.). Na osnovu njihovog prisustva planirati primjenu odgovarajućih insekticida. Tijekom ožujka i travnja obratiti pažnju na repičinu pipu stablašicu i repičinoga sjajnika i odraditi zaštitu prema potrebi. Od početka ožujka poželjno je da proizvođači češće obilaze polja na kojima se nalazi uljana repica, jer su moguća oštećenja od glodavaca. Na njivama su naročito problematični sljedeći glodavci: poljski miševi (Apodemus sp.) i poljske voluharice (Microtus sp.).

9. Za optimalni predzimski razvoj ozime uljane repice potrebno je voditi računa o sljedećim faktorima:

• gustoća od 30 do 40 biljaka/m2 kod hibrida i od 40 do 60 biljaka/m2 kod sorti
• pojedinačne vitalne biljke s 8-10 razvijenih listova
• snažno razvijen korijenov sustav biljke ( > 8 mm promjer vrata korijena)
• dužina korijena bi trebala biti veća od 20 cm
• uljana repica bi trebala prijeći u stadij razvitka rozete tijekom zime i ne prelaziti dužinu izdanaka od 2 cm